Održavanje jezične i duhovne čistoće

Jezik jest osnovno sredstvo pomoću kojega se izražava Slavenska misao. Slavenski jezik odraz je Slavenskog duha, u njemu su preneseni Slavenski snovi, ljubavi i nade. Slavenski jezik živ je spomenik prošlih vremena, podsjeća na Slavenske pretke i na davno prošle godine. Slavenski jezik jest jedan. Mnoštvo Slavenskih narječja svjedoče bogatstvu Slavenskog jezika. Strani jezici su odrazi stranih obiteljskih duhova, uz uobičajno znanje koje svaki jezik prenosi, prenose strane misli koje izviru iz ostalih duhova. Ukoliko Slaveni u neznanju otvore vrata stranim duhovima, dolazi do stravičnih posljedica. Danas se može vidjeti kako germanski duh putem engleskog jezika polako ulazi u Slavenske živote te sa sobom donosi svoje osobitosti. Strani jezici polako izjedaju Slavenski narod u tom postupku uništavaju običaje, zamisli, kulturu i jezik i zamjenjuju ih svojim. U slučaju da Slaveni preuzmu strani jezik te odbace ili izgube svoj, trajno se izlažu stranim utjecajima, to će Slavene dovesti do smrti ličnosti. Čak i ako tjelesno ostanu Slavenima, bit će samo prazne ljušture, roboti koji više nemaju veze sa Istinom i svojim precima. Borba protiv ove prijetnje mora se voditi pomoću obrazovanja, istrebljavanja stranog jezičnog utjecaja u Slavenskom jeziku. Sve riječi neslavenskog podrijetla moraju biti zamijenjene Slavenskim riječima te će sve nove riječi biti usvojene na temelju već postojećih Slavenskih riječi. Izmjene jezika koje dovode do usvajanja stranih riječi će biti zabranjene. Kroz samo nekoliko pokoljenja Slavenski jezik će biti očišćen. Na učilištima će se poticati izučavanje raznih povijesnih narječja. Narječja se neće smatrati službenim jezicima kao što je to danas već će se smatrati time što jesu, jednostavno razni govori jednog jezika. Službena izvedba Slavenskog jezika koja će se koristiti na državnoj razini bit će prilagođena propisu jezičnog jedinstva a sastojat će se od mješavine očišćenih Slavenskih narječja. Posjedovanje jedinstvenog pisma pruža veću zaštitu od stranog utjecaja i podsjeća na Slavensku povijest, primjerice glagoljica i ćirilica su usko povezane sa Pravoslavnom predajom i vjerom koja je ključni dio Slavenske povijesti i Slavenstva, kroz predaju daje dostup istinitoj Istini. Nažalost dio Slavenskih predaka kroz povijest nije dijelio isto mišljenje što je u nekim Slavenskim krajevima dovelo do usvajanja stranog pisma. Kao i kroz strani jezik tako i kroz strano pismo dolaze strani utjecaji, kako bi se Slaveni zaštitili od stranih utjecaja, strano pismo mora biti zamijenjeno Slavenskim pismom. Pismo služi kao jedan oblik zaštite protiv stranaca zato što otežava učenje i razumijevanje jezika. Državna pisma su ćirilica i glagoljica. Slaveni moraju dobro poznavati oba pisma zato što će biti jednako korištena. Oblik ćirilice koji se preporučuje jest ćirilica koja se danas koristi za prikaz crkvenoslavenske izvedbe Slavenskog jezika. Netko može kazati da su glagoljica i ćirilica nametnuta neslavenska pisma ili pak da treba ukloniti glagoljičina slova koja se izvode iz grčkog i ostalih stranih jezika. Pismo jest sredstvo pomoću kojeg se zapisuje živa riječ. Bilo koje pismo može vršiti tu ulogu. Slaveni su uz pomoć Pravoslavne crkve upotrijebili neke strane znakove i preinačili ih za svoje potrebe, time su stvorili pismo koje je Slavensko. Glavno pismo koje danas koristi svijet jest latinica, sama činjenica što prosječni Slaven neće znati čitati latinicu ili ostala strana pisma i time neće više u velikoj mjeri biti izložen stranom utjecaju kroz pismo, dovoljan je razlog za povratak ćirilice i glagoljice, nije potrebno izmišljati nešto novo.