Zakonsko utvrđivanje Slavenske narodnosti na duhu

Većina Slavena danas se prema svojem porijeklu odnosi ravnodušno, zato treba pojasniti jednostavnu stvar poput Slavenskog duha i Slavenske ličnosti. Slaveni su jedan narod koji je rasprostranjen po Europi i čini većinu stanovništva u nekoliko raznih država. Slavenski narod postoji zahvaljujući Slavenskom duhu, posljedice djelovanja Slavenskog duha odražavaju se u bitku Slavenskog naroda iz toga proizlaze sve ostale značajke koje tvore Slavenski narod. Slavenski duh jest duh preteča, ono prvo Slavensko i sve ostalo što je Slavensko proizlazi iz njega. Sam Slavenski duh, kada bi stvoren iz ničega, dodijeljen je Slavenskim precima jednom, dalje se prenosi s koljena na koljeno. Slavenskom duhu se potčinjava Slavenska ličnost tj. Slavenski jezik, način razmišljanja, kultura, običaji i krv. Upravo zato što duh prethodi ličnosti, lažu svi oni koji kažu da su Slaveni samo jezična skupina ili skupina običaja, lažu svi oni koji kažu da Slaveni ne postoje jer su se kroz povijest miješali s drugim narodima. Pomoću ovog duha ostavština predaka prirodno živi unutar Slavena čak i ako oni sami nisu svjesni svog porijekla. Radi udaljenosti i manjka općenja došlo je do razvijanja mnoštva narječja koja se danas(radi političkih razloga) smatraju jezicima. Ova narječja danas su jedna od glavnih potpora raznim Slavenskim nacijama koje se pokušaju opravdati kao narodi. Svaki Slaven ima lanac predaka koji dovodi Svakog Slavena u vijek, kada su stvoreni prvi Slaveni, svi Slaveni govorili na istom narječju, i bili jedna obitelj koja je lutala po bijelom svijetu. Lanac predaka naziva se Slavensko rodoslovlje, predstavlja krvno-povijesnu vezu Slavenskog naroda, to predstavlja slijed duha u svijetu. Osim jezika i vjere, kroz više tisućljeća nije se mnogo toga izmijenilo te je Slavenski narod uspio preživjeti unatoč tome što se razišao. Nažalost Slavenski narod jako dugo vrijeme luta bezglavo te u svoju neizvjesnu budućnost srlja kao guska u maglu. Posljedice ne usmjerenog kretanja vidljive su na odbijanju Slavenstva i preuzimanju zlih misli koje su uzrokovale odumiranje Slavenskog naroda. Kada bi došlo do smrti ličnosti, potpunog istrebljenja, kada bi Slaveni u potpunosti zaboravili i napustili Slavensko ime i da se u potpunosti utope u drugim narodima, Slavenski duh nastavlja svoje postojanje jer duh je besmrtan. I kroz Slavenski duh Slavenski će narod nastaviti živjeti. Slavenski duh spada pod vrstu obiteljskih duhova, to je vrsta bivstva bez kojeg obitelji, plemena i narodi ne mogu postojati. Obiteljski duhovi su također poznati pod imenom plemenski znak. Svi narodi koji postoje, postoje isključivo iz razloga što im je bio dodijeljen plemenski znak. Osim obiteljskih duhova, postoje duhovi koji nisu dodijeljeni ljudima, npr. duh života, koji da život čovječanstvu. Duh života je prvi duh te je ujedno jedini nestvoreni duh i jedini duh koji postoji prije svih vjekova. Kako postoji duh života tako postoje i duhovi koji siju smrt i propast, njihov je cilj uništiti čovjeka. Duhovi smrti, su duhovi u kojima odsustvuje dobro, stariji su od obiteljskih duhova, ti duhovi mogu čovjeka na ovom svijetu pretvoriti u praznu ljušturu, za razliku od obiteljskih duhova ne prenose se nužno kroz rodoslovlje, mogu se spustiti na bilo koga u bilo koje vrijeme. Kada se zloduh spusti, čovjeka ne napušta obiteljski duh ali on biva potisnut, za ljude koji su pod utjecajem duha smrti kaže se da su klonuli duhom, pate od bolesti duha. Kada Slaven klone duhom, on vrlo lako prihvaća protuslavenske načine razmišljanja, oni postaju ukorijenjeni u njemu. Miješanje nacionalnosti i narodnosti posljedica je nepravilnog razumijevanja Slavenske ličnosti. Izvor Slavenske narodnosti jest Slavenski duh dok je izvor nacionalnosti liberalna država. Današnje Slavenske države, iako trenutno imaju većinsko Slavensko stanovništvo, nalaze se u liberalnom načinu rada. Glavni predmet tih država nije Slavenski narod već pojedinci tj. građani koji tvore tu naciju. Sam građanin je bilo tko, tko ima putovnicu ili osobnu iskaznicu te države, drugim riječima nacionalna ličnost Slavenskih država svodi se na čistu papirologiju. Većina ljudi pogrešno misli da je građanska-nacionalna ličnost jedno te isto što i Slavenska ličnost međutim ona to nije niti je ikad bila. U današnjim liberalnim državama riječ nacionalnost odnosi se isključivo na građane te države. Građaninom može postati bilo tko budući da građanin ne mora biti Slavenskog podrijetla, time sama Slavenska država prestaje biti Slavenska jer ona više ne izražava i ne štiti htjenja Slavenskog naroda nego radi kao gospodarska oblast a sama nacionalnost ili građanstvo ne označava ništa više doli pripadnost toj gospodarskoj oblasti. Zato će se u nastavku ovakve države zvati građanskim državama. Tako trenutne vlasti građanske države čestitaju pridošlicama iz Afrike i Azije, kada navedeni dobiju građanstvo „Čestitamo postali ste Hrvat/Poljak/Ukrajinac...“ Uistinu primitkom papira postali su građani no nikada neće postati Slaveni. Da bi opravdala svoje postojanje građanska država koristi dijelove povijesti i slika Slavenskog naroda i pripisuje ih isključivo sebi pritom u potpunosti uništavajući Slavensku ličnost. Posljedica toga je stvaranje nacionalne prikaze to jest jedne građanske ličnosti koja pokušava oponašati lik Slavenskog naroda no pritom u potpunosti odvaja svoje žrtve od Slavenskog naroda, ona pokušava ugušiti Slavensku ličnost. Zamisao građanske države, nacije i nacionalizma nastala je kao posljedica prosvjetljenja, to je misao isključivo prosvjetiteljska, ne treba se zavaravati, navedena misao je pogubna u svim svojim oblicima. Uništenjem kralja Francuske i kraljevske obitelji bilo je uništeno ključno državno vezivo, naime u kraljevstvima poput francuskog, kraljevi su bili glavno cjelina koje je spajala razne narode pod jednu zastavu i jednu državu, prosvjetitelji su izmislili naciju koja treba služiti kao umjetno vezivo za državu, raznim narodima koji su do tada živjeli u francuskoj, silom je nametnuta novo izmišljena ličnost, francuska nacionalnost, pod jarmom te prikaze većina naroda je trajno izgubila svoju ličnost. Francuska se još prije prosvjetljenja nalazila u stanju raspadanja što je postalo očito kada je francuski kralj pokušao stati na Božije mjesto i proglasiti se nadvladarom. Slične stvari događale su se i kod Slavena za vrijeme raznih narodnih preporoda. Prikaza iskrivljuje povijest i laže da bi opravdala svoje postojanje neki primjeri su tzv. „Iranska pretpostavka hrvatskog podrijetla.'"", ruskonordijska pretpostavka podrijetla, bugarsko-turska pretpostavka, takvih iskrivljenih pretpostavki ima mnogo. Misli koje proizlaze iz ove prikaze su najopasnije, prikaza i njene misli mogu se zaustaviti jedino primanjem svijesti o jednom Slavenskom narodu.