Borba protiv prosvjetiteljskih ideologija

Neprijatelji su na čelu svjetskog sustava koji nastoji porobiti cijelo čovječanstvo. Radi se o skupini raznih ljudi koje objedinjuje želja za vječnim životom i svjetskom vlašću. Ideologija koju glavni neprijatelji Slavena koriste naziva se liberalizam, naravno svi prosvjećeni su neprijatelji Slavena ali liberali danas predstavljaju najglasnije prosvjećene. Danas je svaka država diljem svijeta nekome dužna. Ljudi kojima su te države dužne su zapravo ljudi koji upravljaju tim državama, ti su ljudi neprijatelji Slavena, oni ispisuju novac, ono što su nekada bile državne banke, danas je postalo njihovo privatno vlasništvo. Sve države koje su im dužne otplaćuju svoj dug novcima koje su već prije posudili, što dovodi do povećanja kamate, porasta duga, i sveopćeg porasta cijena. Ovakvo neograničeno zaduživanje, stvaranje novca iz ničega, je uzrok krađe vrijednosti i potrebno je da bi glavničarski sustav preživio ali kako je povijest pokazala, on se ne može održati vječno jer dolazi vrijeme kada će svijet shvatiti da je njihov novac bezvrijedan, tada dolazi do pucanja mjehurića i potpunog gospodarstvenog sloma tržišta. Da bi ostvarili san jedne slobodne i nezavisne Slavenske države utjecaj tih ljudi unutar države potrebno je svesti na nulu. Postoji zabluda da je novac njihov konačni cilj, ali to nije tako, novac predstavlja samo sredstvo za ostvarivanje cilja, oni žele ljudsku dušu, potpunu vlast nad ljudskim bićem i vječan život da bi zauvijek mogli uživati u svojoj moći na zemlji. Običnom čovjeku teško je pojmiti kako ljudsko biće može biti toliko zlo, što je izvor takve žudnje za moći i vlašću, svi se izvori naravno javljaju kao posljedice bijesovskog utjecaja i prosvjetiteljskog svjetonazora, svijeta u kojem se čovjek nametnuo kao središte svemira. Takvom svjetonazoru nisu strani strah od smrti i želja za samozadovoljavanjem. Prosvjetiteljstvo je jedna od ključnih prekretnica čovječanstva, tada je debelo zakopan već nestajući svijet predaje, čovjek je opet izvršio prevrat i pokušao se staviti na mjesto Boga. Svi Slaveni od malena odrastaju u prosvjetljenom društvu i od malena im se ispire mozak prosvjetiteljskim vrijednostima. Mladi Slaveni gotovo ništa ne uče o Slavenstvu, vlastitoj povijesti, običajima upravo suprotno mlado pokoljenje postojano se puni s protuslavenskim običajima, mislima i ne važnim, čak nerijetko štetnim učenjima. To je većina toga što znaju i što ih je sustav naučio. Ako prilikom čitanja osjetite nelagodu ili gađenje na neke od iznesenih misli zapitajte se kakvom svjetonazoru pripada taj stav. Postoji mnogo djela koja se bave podrobnim pobijanjem prosvjetiteljskih zabluda, no ovo nije jedno od tih djela, otvara se tek nekoliko glavnih pitanja bez kojih nije moguće održavati nezavisni Slavenski svjetonazor, na čitatelju je da sam istraži dalje. Ako Slaveni žele preživjeti morat će u potpunosti odbaciti sve tekovine prosvjetiteljstva koje su usvojili. Prosvjetljeni um ima naviku da sve svrstava u skupinu svojih ideoloških čudovišta pa će to naravno pokušati učiniti i sa Sveslavenima, takvi neka znaju da se zalažemo za predaju i Slavenski opstanak protiv svih prosvjetiteljskih tekovina i tvorevina koje tvore današnji svijet. Najrasprostranjenije i općem stanovništvu najmanje jasno političko usmjerenje je liberalizam. Obično postoje dva nepotpuna načina shvaćanja. Prvo je, da se liberalizam isključivo odnosi na pojam slobodne trgovine ili otvorenog tržišta. Drugo krivo shvaćanje je da je liberalizam isključivo „lijeva" politička ideologija koja promiče vrijednosti poput multikulturalizma , otvorenih granica, lgbt+ itd. Liberalizam kao politički položaj zapravo nastaje tijekom razdoblja Prosvjetljenja, predstavlja prvi glavni prosvjetiteljski tok i tvrdi da se zasniva na „jednakosti, bratstvu i slobodi". Nastoji nas uvjeriti da su svi ljudi u potpunosti jednaki, da su svi ljudi braća te da su svi ljudi slobodni ili dužni biti slobodni. Kako ta načela djeluju kada se primjene pokazala su protekla stoljeća. Ljudi su različiti te kao takvi ne mogu biti jednaki. Na primjer muškarci i žene razlikuju se prirodno, tjelesno i duševno. Može se kazati da i muškarci i žene mogu dati jednaku vrijednost društvu te ako se oduzme jedno ili drugo neće biti društva ali nije pravilno ta dva pojma izjednačiti i kazati da su u potpunosti jedno te isto. Možemo imati jednog Slavena i jednog Nijemca, oni žive na istom kontinentu i jedan i drugi jesu ljudi ali nastali su od različitog duha, razmišljaju na drugačiji način, govore različitim jezicima, njihova povijest je različita čak se često jedna drugoj suprotstavlja. Naravno jasno je da se navedeni predmeti razlikuju te kao takvi nisu jednaki. Liberali znaju da su u stvarnosti ljudi različiti te da nisu jednaki no to ih ne zaustavlja da stalno nasrtaju i pokušavaju na silu sve izjednačiti. Jedan od primjera provođenja njihove misli jest ideologija transhumanizma po kojoj, budući da su ljudska bića u potpunosti jednaka, ona mogu mijenjati svoje osobine kao što su npr. spol po želji. Svijet potpuno jednakih ljudi moguće je stvoriti samo tada kada svi ljudi postanu jednako bezdušni. Nadalje tvrde da svi ljudi moraju biti slobodni, ali mogu biti slobodni samo dok vjeruju u liberalizam, liberali neće dati slobodu da mislite drugačije, zato uvijek progone sve protuliberalne pokrete koji ih mogu ozbiljno ugroziti. Slobodni smo da si odsječemo udove, postanemo dupin ili što već, ali nismo slobodni da im se suprotstavimo. Liberalizam kao i ostale prosvjetiteljske ideologije, nastoji odvojiti ljude od tzv. društvenih skupina, lišava narode vjere, povijesti, običaja, ličnosti i predanja jer sve to sprječava „jednakost i bratstvo" te stoji na putu liberalnog kraja povijesti, svijeta gdje liberalizam postaje jedina misao, vjera i način života. Svoje zvjerstvo prenose i na gospodarstvo, gdje su iskoristili slobodno tržište kako bi stvorili sustav koji se vrti oko motiva dobiti i neograničenog stvaranja glavnice. Na ovaj način uspjeli su pokoriti gotovo cijeli svijet. Liberali su bili ključni u promicanju misli individualizma, ta misao govori da najveća vlast proizlazi iz pojedinca. Humanizam i individualizam su jedna vrsta sotonizma. Na kraju dolazi svjetonazor u kojem je pojedinac u sredini svega, gospodar svega, sve se vrti oko pojedinca. Ovakva misao odbacuje Božiju svijest kao osnovu za postojanje, odbacuje Istinu i umjesto toga zamjenjuje je sa pojedincem i njegovom voljom. Pojedinac počinje izmišljati narode, jezike, spolove i liberali smatraju te izmišljotine za stvarnost. Neki uporno tvrde da prijetnju izaziva samo liberalizam i da se spas nalazi u ideologijama poput marksizma, polaze sa pogrešne pretpostavke da marksisti gledaju na liberalizam kao na nešto zlo ili loše. Mi smo protiv glavničarstva zato što je glavničarstvo gospodarski sustav liberalizma, ideologije koja je dovela čovječanstvo do potpunog pomračenja razuma. Marksizam je prosvjetiteljska naprednjačka ideologija isto kao i liberalizam, to znači da i liberali i marksisti smatraju da čovječanstvo napreduje iz svojeg jednostavnog nesavršenog stanja ka svojem savršenom stanju. Marksizam ne gleda na liberalizam kao na nešto loše zapravo obrnuto na liberalizam gleda kao na veliki korak čovječanstva ka postizanju savršenog stanja koje oni nazivaju komunizam a same ideale marksizma izvode iz liberalizma. Marksisti svoj rad smatraju jednostavno prirodnim napretkom liberalizma. Zato su pisali da je za uspostavljanje prijelazne socijalističke države prvo nužna jaka glavničarska država, mislili su da bez glavničarstva uopće nije moguće ostvariti socijalističku državu koja će na kraju dovesti do prosvjetiteljskog kraja povijesti. U stvarnosti to se odigralo sasvim drugačije. Boljševici su uspjeli uspostaviti socijalističku državu u zemlju u kojoj glavničarstvo uopće nije bilo razvijeno, nakon uspostavljana socijalističke države, prebacili su državu na liberalizam, isto se dogodilo u svim ostalim socijalističkim Europskim državama. Marksisti su pretvorili neliberalne, i neglavničarske države u liberalne i glavničarske države. Za razliku od liberala i marksista, predaja pokazuje ne da čovječanstvo napreduje od svojeg postojanja već da nazaduje i polako se raspada. Počinje od savršenog stanja poput rajskog vrta i od pada čovjeka postaje sve više i više razvaljeno. Liberalizam nije bolji u odnosu na sustave koji su postojali prije njega, liberalizam je korak ka većem nazadovanju čovječanstva, a marksizam kao njegov nastavak vodi ka daljnjem raspadanju čovječanstva. Od liberalizma i marksizma nisu ništa bolje ni njihove nacionalističke inačice koje sebe smatraju prirodnim nasljednicima marksizma i zadržavaju sve revolucionarne prosvjetiteljske vrijednosti.